Stenogram sa 11. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, održane 13. maja 2015

Stenogram sa 11. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, održane 13. maja 2015

Parlament BiH Stenogram

Protivnici rezolucije su bili nokautirani ali su bili brojniji i bez imalo obraza su tu brojčanu nadmoć iskoristili da glasaju protiv Rezolucije a da se osim dvojice Arnauta i Djonlagića nisi usudili da obrazlože svoj stav. SRAMOTA!.
Dijelite ovaj transkript neka svi u državi vide ovu bruku narodnih predstavnika.
Objavljen stenogram sa 11. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, održane 13. maja,
https://www.parlament.ba/…/…/predstavnicki_dom/default.aspx…, str. 74-86:
Samo SBB (Arnaut i Džonlagić) pričali su protiv usvajanja Denisove rezolucije, a svi ostali koji su učestvovali u raspravi bili su za. Znači, ovih 15 jadnika, koji su uz Arnauta i Džonlagića glasali protiv nisu smjeli ni kazati zašto tako glasaju. Ni ovi “suzdržani” ne pisnuše ni jedne.
“Prelazimo na tačku 21. dnevnog reda,
Ad. 21. Prijedlog rezolucije o Sutorini – predlagač: poslanik Denis Bećirović
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Prijedlog rezolucije podnesen je 24.12.2014. godine. Prijedlog rezolucije razmatran je na 3. sjednici Doma, održanoj 15. januara 2015. godine. Tom prilikom usvojeni su sljedeći zaključci:
1. Zadužuje se Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma da do 27.02.2015. godine organizira Javnu raspravu o pitanju statusa Sutorine i Predstavničkom domu dostavi zaključke rasprave.
2. Odgađa se izjašnjavanje o Prijedlogu rezolucije o Sutorini do okončanja Javne rasprave do kada se produžava i amandmanska faza.
Javna rasprava u organizaciji Ustavnopravne komisije održana je 24. februara 2015. godine. Komisija je 10. marta 2015. godine dostavila Izvještaj o održanoj Javnoj raspravi i Komisija je odlučila da ovaj Izvještaj zajedno s neautoriziranim transkriptom Javne rasprave i Publikacijom Udruženja geografa u BiH, Acta geographica BiH, posebno izdanje Sutorina, dostavi Predstavničkom domu. Ustavnopravna komisija je procijenila da je potrebno obaviti dodatne konsultacije sa stručnjacima iz oblasti ustavnog i međunarodnog javnog prava, te predložila Predstavničkom domu da se odredi novi rok od 30 dana kako bi Komisija održala posebnu sjednicu na koju bi se pozvali stručnjaci iz navedenih oblasti i koji bi dali svoja mišljenja u vezi s pitanjem statusa Sutorine.
Podsjećam da je Dom u drugom krugu glasanja, nakon što Kolegij nije postigao saglasnost, usvojio sljedeće zaključke. Polazeći od principa da tuđe nećemo a svoje nedamo, u skladu sa Ustavom BiH i međunarodnim pravom imajući primarni cilj očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i cjelovitosti naše zemlje, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH konstatira:
1. Izvještaj Badinterove komisije je neupitan dio međunarodnog prava sa snagom međunarodne presude, te kao jedan od temelja Dejtonskog mirovnog sporazuma ima pravo prvenstva na drugim aktima te vrste čime se garantira neupitnost teritorijalnog integriteta i cjelovitosti Bosne i Hercegovine u njenim međunarodno priznatim granicama.
2. Zadužuje se novo Vijeće ministara BiH da zajedno sa Državnom komisijom za granice napravi tri sveobuhvatne primarno-pravne ekspertne analize s posljedicama po interese Bosne i Hercegovine sa stanovišta očuvanju njenih međunarodno priznatih granica s Crnom Gorom, Srbijom i Hrvatskom.
3. Na tim osnovama Predstavnički dom organiziraće Javnu raspravu s ciljem potpisivanja Sporazuma o državnim granicama sa susjedima.
Također podsjećam da je poslanica Hanka Vajzović na 3. sjednici Doma podnijela amandman o kome ćemo se kasnije izjasniti, a koji glasi:
– Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH traži od Vijeća ministara da formira nezavisnu ekspertsku komisiju koja će utvrditi ispravnost ugovora o utvrđenim granicama između BiH i Republike Crne Gore na granici općina Foča i Pljevlja, područje Malinjak.
Na 8. sjednici Doma, održanoj 11.03.2015. godine, na prijedlog Ustavnopravne komisije određen je novi rok od 30 dana kako bi se obavile dodatne konsultacije. Ustavnopravna komisija Izvještaj o saslušanju s posebne sjednice o pitanju statusa Sutorine dostavila je 30.04.2015. godine. Komisija nije podržala Prijedlog rezolucije o Sutorini.
Otvaram raspravu.
Za riječ se javio gospodin Mirsad Mešić. Izvolite.
MIRSAD MEŠIĆ
Gospodine predsjedavajući, dame i gospodo.
Lično nisam zadovoljan Javnom raspravom koja se vodila o problemu koji se zove Rezolucija o Sutorini i koji je zaključkom ovog Doma organizirala Ustavnopravna komisija iz jednostavne činjenice da na tom skupu nisu bila, bar po mom skromnom sudu, eminentna pravna imena iz međunarodnog prava koji su mogli dati validnu ocjenu problema koji zovemo Rezolucija o Sutorini. Dame i gospodo mislim da smo danas u istorijskoj prilici da validnost ovog Parlamenta zaštitimo time što ćemo Bosnu i Hercegovinu, prihvatanjem ove Rezolucije, dovesti u priliku kako civilizirani narodi rješavaju svoje sporove pa čak i sporove koji se zovu teritorijalni sporovi i dovesti Bosnu i Hercegovinu pred međunarodni sud pravde koji bi naravno bio u prilici da donese odluku o tome kome pripada Sutorina. Dakle, prateći sva ova dešavanja oko problema Sutorine lično sam potpuno siguran i ubijeđen da historijski i ustavnopravno Sutorina pripada Bosni i Hercegovini. Ne izazivamo nikakve nesporazume, tražimo da se civilizirano, međunarodnim pravom utvrđenim metodama vrati teritorija Bosni i Hercegovini. Prihvatanjem ove Rezolucije stvaramo početni korak i lično vas pozivam da to uradite. Klub SDP-a će podržati Rezoluciju o Sutorini.
Hvala.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Hvala Vama.
Gospodin Zaim Backović je tražio riječ. Izvolite.
ZAIM BACKOVIĆ
Zahvaljujem se gospodine predsjedavajući.
Kada smo prethodno o ovome razgovarali iznio sam niz dilema i onda, naravno, evaulira(?) sve, čovjek počne malo da istražuje i shvati da jedina dilema je ovdje zašto mi nećemo kao građani ove zemlje da zaštitimo vlastitu zemlju. I obzirom da smo dobili Izvještaj o saslušanju sa posebne sjednice o pitanju statusa Sutorine i navedena su imena onih koji su bili ja svima nama ovdje stavljam dilemu, jer smo mi rekli da to budu pravni eksperti, eksperti iz te oblasti, a sticajem okolnosti sve i jednog odavde poznajem, ko je ovdje pravni ekspert, ko je ekspert iz date oblasti, ko i kako i na koji način je selektirao i pozvao ove ljude. Ovo je igranje, igranje sa građanima Bosne i Hercegovine i igranje sa nama koji se zovemo poslanici. Ja nemam ništa protiv, naprotiv jako ih cijenim, govorim za one sa kojima sam najbliži, od Senadina Vladića, Hidajeta Repovca, Zenada Đelme i tako redom, pa onda su mogli i mene pozvati jer i ja sam iz te struke, i ja sam tehničko lice, i ja sam inženjer kao što su pojedini ovdje. I sad tvrdim da više znam nego oni.
Trenutno u okviru zemalja EU, da nam se ne stavlja ta dilema i taj upitnik pod nos, se vodi više desetina sporovo pred međunarodnim sudom i svi mogu, i nemaju problem s tim što će otići na sud, izgleda jedino osim Bosna i Hercegovina za samo taj dio sa Crnom Gorom. Hrvatska već vodi sa Slovenijom, saglasila se je da će, a sad znate za … zemlju …, ničiju zemlju između Hrvatske i Srbije, voditi spor pred sudom, da će Hrvatska i Crna Gora oko Prevlake voditi spor pred sudom, i nije problem. Da će voditi spor Crna Gora sa Albanijom jer koliko znate, ne znam da li znate, da je Crna Gora dobila na korištenje kao i Hong Kong što ga je dobilo Ujedinjeno Kraljevstvo, tako u Ugovoru piše za Ulcinj na 99 godina, i vodiće spor oko Ulcinja jer je takav Međunarodni sporazum koji je ona potpisala za teritoriju nakon Prvog svjetskog rata. Niste ovo znali? Znači, nije u sastavu Crne Gore nego je na korištenje na 99 godina, i tako piše u Međunarodnom ugovoru. Tako je Rumunija sa Ukrajinom bez problema povratila teritoriju koja je veća nekoliko desetina puta u odnosu na Sutorinu. Tako je Mađarska u sporu sa Rumunijom. Tako su oko nekih otoka, ja stvarno ne znam o čemu se tu radi, u Atlantiku u sporu Holandija i Danska. I nije problem što su oni u EU. Tako, i da ja sad to ne nabrajam.
Izgleda da je jedini problem upravo taj što se mi zovemo Bosna i Hercegovina i šta nam, opet se vraćam na ono, etnonacionalno više znači nego vlastita zemlja i budućnost djece u ovoj zemlji. I bezdilemno je da mi kažemo – ići u spor, pa ono što sud kaže mi ćemo poštivati. Niko ne poziva i ne daje fanfare da idemo u pohod, nego idemo u spor. Šta je onda tu problem i zašto ovi koji su se nazvali stručnjacima nisu napisali iz koje su struke i stručnjaci? Zašto to u ovoj Informaciji nema, pa da vidimo da su iz tehničkih struka, politolozi, filozofi? I oni raspravljaju o međunarodno pravnim odnosima. To je nešto ipak što nije u redu. Nije u redu iz prostog razloga što omalovažavamo mišljenje onih čija je to strukaq i koji se tim bave.
Ja predlažem, to ću sada napisati u pismenoj formi, da obzirom na ovu zavrzlamu naša Komisija pozove relevantne, one koji to znaju, pa će i oni sami reći – vi niste u pravu ili vi ste u pravu, ili ovdje je dilema i treba ići u spor ili ovdje nema dileme i ne treba ići u spor. Stručnjake, ali ne stručnjake iz okruženja, nego stručnjake koji imaju takve situacije, iz Slovenije, iz Danske, iz Mađarske, iz Rumunije, neka oni daju, jer svi oni dobro prate tok historijskih dešavanja. Nisu oni blesavi, jer ne bi oni ulazili u sporove i ne bi Rumunija nakon što je taj veliki Sovjetski Savez dao na upravljanje njenu teritoriju u Republici Ukrajini, u to vrijeme u Sovjetskom Savezu, vratili to. A najveća dilema je, ja ovo kad kažem sad mogu doživjeti … i pritisak sa svih strana, nemojte zaboraviti da je Crna Gora dala svoju državnost a nije imala u sastavu Sutorinu, Bosna i Hercegovina je imala u sastavu Sotorinu. Naime, oni su odlukom svoje skupštine ukinuli državnost i ušli u sastav Srbije bez Sutorine. To treba ovako reći, i tako je Knjaz Nikola morao otići u Rim a, znači nije protjeran, nego je bila odluka Skupštine.
____________(?)
/nije uključen mikrofon/
ZAIM BACKOVIĆ
Knjaz, Knjaz.
____________(?)
/nije uključen mikrofon/
ZAIM BACKOVIĆ
Nećeš ti mene bolan, ja sam rođen tamo. Znači, velika dilema će biti inače hoćemo li mi štititi interese ove zemlje ukoliko na ovom pitanju padnemo. Sve će evropske integracije objediniti čisti, slobodni prostori, bez granica, ali u tim čistim, slobodnim prostorima bez granica tačno se zna … čije je šta.
Hvala.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Hvala lijepo.
Gospođa Hanka Vajzović ima riječ. Izvolite.
HANKA VAJZOVIĆ
Hvala predsjedavajući.
Evo, trebala sam se prije gospodina Backovića javiti, dobar dio mi je toga uzeo već što sam htjela kazati, no nemam namjeru ja ulaziti ovdje u meritum stvari o kojima je on pokušaso govoriti, meritum stvari u vezi sa, moglo bi se već kazati, slučajem Sutorina. Po mom sudu to je trebala biti zadaća komisije sastavljene od nezavisnih eksperata koji bi argumentirano, tako smo očekivali, ponudili zastupnicima dovoljno valjanih razloga da, regla bih, čiste savjesti mogu donijeti sud o ovom međudržavnom pitanju koje je evidentno odavno podijelo bosansko-hercegovačku javnost. Dakle, ne ulazeći suštinski u problem Sutorine pažnju sam više usmjerila na Ugovor o granici između Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Posebno s obzirom na činjenice, prvo da je ovaj toliko važan dokument, prvi koji nakon disolucije, nakon osamostaljivanja zasebnih republika, prerastanja u zasebne države, donosimo, urađen je toliko loše da čak nije usklađen, pogledajte ga pažljivo, ni sa osnovnim uzusima Jedinstvenih pravila. Druga stvar, da jem, da Ugovor nije kompletiran, nije na odlučivanje Vijeću ministara upućen sa prilozima koji se čak navode u članu 2. samog Ugovora, a to su opis granice i karte. I to sam tražila od Vijeća ministara da mi se odgovori da li su pri odlučivanju imali to ili nisu, mada već u članu 7. i u samom Ugovoru stoji potvrda da toga nije bilo. Treće, da je osim pitanja Sutorine sporno utvrđivanje granične crte na području Malinjaka, prostor na potezu Foča-Pljevlja. I u vezi s tim također sam uložila amandman na Rezoluciju kolege Denisa Bećirovića.
Eto, pokušaću zaključiti, bez obzira šta ko misli o pitanju Sutorine i kako će se ko u ovome Domu o tome izjasnici, ostaje činjenica, prvo – da, ponoviću, da javnost, dakle građani, jeste podijeljena, gotovo pola-pola, da nam, druga stvar – da nam argumentaciju za i protiv nije ponudila takva, kako smo zamislili, kako smo tražili, čini mi se dogovorili se, nezavisna komisija, već smo umjesto toga, i to su već kolege govorile, umjesto toga smo imali, prvo – višesatnu javnu raspravu na kojoj se, ako je neko prisustvovao, svaša moglo čuti, pa i ono da su političari lopovi, da penzije kasne itd., a riječ je bilo o Sutorini, i održana je takođe ova tematska sjednica Ustavnopravne komisije gdje su o Sutorini, evo i to ću ponoviti, uglavnom govorili članovi Komisije za granicu i naravno svi državni službenici koji godinama su u toj Komisiji, a ovo im je prvi Ugovor, i koji su, logično, logična je stvar, očekivana, branili ono što su ponudili u Ugovoru. Osim toga, osim njih još su naravno u tome učestvovali ovi intelektualci, mnogi od njih meni drage kolege, ali iz različitih oblasti, najmanje oni meritorni, mašinac, sociolog, metodolog itd., mahom iznoseći osobne stavove, ovo što kaže kolega Backović mogli smo svi to iznijeti, koji nama ne mogu biti nikakav oslonac pri donošenju ovako važne odluke.
Iz tih razloga čini se kao da smo na početku. Odavno govorimo o Sutorini, a barem u ovom Domu čini mi se da nismo daleko odmakli. Pa bi, možda, najbolje bilo, i opet se slažem s prijedlogom da se izjašnjavanje o ovoj tački odgodi dok se ne ispuni ovo da komisija nezavisna, komisija stručnjaka u …, politolog, pravnici, povjesničari i sve ono što bi doprinijelo razrješenju ovog pitanja. Ako se pak u tome ne složimo, dakle to bi bio moj prijedlog, ali ako se ne složimo u tome pa ipak odlučimo danas glasati o Rezoluciji moram napomenuti, dakle, sad iznosim neki vlastiti stav, da za odlučivanje, ili podsjećam na općepoznate stvari, o tako važnoj stvari popravnog nema. Danas ako budemo glasali to je to. I druga stvar da ću, ukoliko se budemo izjašnjavali, iz prethodno naznačenih razloga, kazala sam ih – i ovaj amandman i pitanje granice i izostanak odgovora od Vijeća ministara, ono što sam pitala, da ću Rezoluciju, bude li tako formulirano pitanje, da ću Rezoluciju podržati.
Eto, to bi bilo to, hvala lijepa.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Hvala lijepo.
Riječ ima gospodin Damir Arnaut. Izvolite.
DAMIR ARNAUT
Zahvaljujem gospodine predsjedavajući.
Ja koliko poznajem gospodina Bećirovića znam da nema zadnje namjere, da ne ulazi u političke kalkulacije kada su državni interesi u pitanju, al’ druge ne poznajem tako, jer nije jedan poslanik iz Kluba, koji broji tri poslanika, držao ovu priču otvorenom četiri mjeseca. To je radila vladajuća koalicija i upravo je vladajuća koalicija ta koja je odgovorna za pogoršane odnose sa Crnom Gorom, sa našim zapadnim partnerima, na kraju krajeva za urušen ugled i renome Bosne i Hercegovine. Vladajuća koalicija je ta koja je sazvala javnu raspravu koja, pa evo, u namjanju ruku da kažem, nije bila primjerena za ovu zgradu, ali vidjeli smo i drugih ispada tako da sve je to u stilu kako vladajuća koalicija radi posao.
Evo, podsjetimo, prvi je priču o Sutorini otvorio bošnjački član Predsjedništva iz stranke SDA u intervjuu za … tv u novembru prošle godine. To je prvi put da je pričao o Sutorini kao problematičnom području … Onda je DF ponudio amandman i dodatno problematizirao ovo pitanje, i evo vidimo da se i dalje dodatno problematizira, to je drugi član te koalicije. PDP i SDS su glasali za Rezoluciju, odnosno bili su suzdržani. I eto vam vladajuće koalicije sa izuzetkom HDZ-a, naravno. E ta vladajuća koalicija je držala ovu priču otvorenom duže od 4 mjeseca, a cilj svega toga je bio da se javnost bavi Sutorinom a ne činjenicom da tada u tom trenutku nismo imali Vijeće ministara, da čak nismo imali naznake kada ćemo imati Vijeće ministara, pa je trebalo javnost zabaviti pričom o Sutorini. Da nismo imali Vladu Federacije BiH, da nismo imali naznaku da ćemo dobiti Vladu Federacije, da su se mijenjale nacionalnosti kako bi se ispoštovale ustavne odredbe, da se govorilo da će nacionalnost odabrati partija i da su se tako, da su se predlagale odluke o imenovanju Vlade Federacije, pa se povlačila saglasnost itd. E za to vrijeme trebalo je u javnost plasirati priču o Sutorini. Da nismo imali Budžet, koji izgleda evo još uvijek nemamo. Da Parlament Federacije BiH nije usvojio niti jedan zakon, niti jedan jedini zakon Parlament Federacije nije usvojio od juna prošle godine. I evo, kako stvari stoje biće tačno, biće i više od godinu dana da nemamo ni jedan zakon u Parlamentu Federacije. Činjenicom da ovaj Dom nije usvojio ni jedan zakon osim Zakona o ukidanju bijelog hljeba, što smo mi iz opozicije, mi iz SBB-a predložili, a javnost se je trebala baviti Sutorinom a ne tim činjenicama, ne neradom Doma, javnost se trebala baviti Sutorinom a ne to da opozicija, kako je moj kolega, gospodin Đonlagić rekao, drži kvorum ovdje, mi ako izađemo vi možete komotno onda svi otići. I mi smo vam na početku rekli naš stav, i mogli smo i mi kalkulisati kao i vi ali nismo kalkulisali, rekli smo tačno naš stav i vi ćete svi danas, odnosno ogromna većina glasati onako kako smo mi rekli na početku da treba glasati. I to je možda jedina satisfakcija u ovome, mada kad su državni interesi u pitanju ja zaista ne vidim nikakvu satisfakciju kad, gledajući ovako katastrofalan način na koji je ovo rađeno od strane vladajuće koalicije. I mi nismo kalkulisali već smo išli na rješenja problema građana. I upravo iz tog razloga smo ponudili rješenje, odnosno ukidanje bijelog hljeba, ponudili smo rješenje pitanja Kluba srpskog naroda u Parlamentu Federacije i nekoliko drugih inicijativa takođe, odnosno u Parlamentu Federacije, u kantonalnim skupštinama, dok je vladajuća koalicija zaokupljala pažnju javnosti, pažnju glarađana Sutorinom.
Zahvaljujem.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Hvala lijepo.
Replika, gospodin Momčilo Novaković. Izvolite.
MOMČILO NOVAKOVIĆ
Hvala gospodine predsjedavajući.
Pa, ja sam se javio da jednu prosto … konstrukciju, koju je kolega napravio, prokomentarišem. Pazite, imalo bi ovo smisla zaista da je predlagač ove Rezolucije neko iz parlamentarne većine, dala bi se ta konstrukcija onda i odbraniti na takav način i vjerovatno bi, ako ništa, onaj ko je napravio konstrukciju mogao u nju vjerovati. Ovakva konstrukcija u kojoj je opoziciona partija predlagač nečega i u kojoj, dakle, nije glasala pozicija zato što je pozicija, da se o tome vodi rasprava, nego zato što se svako izjašnjavao i svaka partija prema onom kako je ona mislila da li ima ili nema uslova da se to pitanje rješava, stvarno, ovaj, je vrlo interesantna. Kao kad bi sad SDP ustao i rekao – evo da smo se mi bavili izborom srpskih delegata u Federaciji da ne bi mislili o nekim ključnim privrednim i ekonomskim pitanjima, a mi iz većine nismo ni predložili izmjene Izbornog zakona oko toga. Evo, to je otprilike takva konstrukcija.
Dakle, što se mene tiče ja i danas ću glasati za ovu Rezoluciju jer mislim da ima šanse da se u nekom postupku to pitanje riješi pozitivno po Bosnu i Hercegovinu. Evo, poslije svih ovih nebavljenja zakonima, ekonomskim, socijalnim pitanjima, ja i danas mislim da ovo ima neke šanse. Pa dokle god ima imalo šanse zašto je ne pokušati iskoristiti.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Hvala lijepo.
Gospođa Hanka Vajzović, replika. Izvolite.
HANKA VAJZOVIĆ
Replika kolegi Arnautu. Zapravo ova priča uz ovu tačku – Federalna vlast, bijeli hljeb, katastrofalna vladajuća koalicija i sve ostalo zvuči mi kao na onoj javnoj raspravi, što sam podsjetila, d anema penzija, govorimo o Sutorini, onda neko izađe i kaže nema penzija. Govori se o tome da je urušen ugled Bosne i Hercegovine, da su pogoršani odnosi sa Crnom Gorom. Ne čujem to prvi put, već se to ponavljalo. Voljela bih zaista znati kako smo to urušili ugled Bosne i Hercegovine time. Hoćemo li sutra urušiti ugled Bosne i Hercegovine kada se postavi pitanje za odlaganje otpada radioaktivnog jer ćemo ako ne riješimo to kvalitetan način morati ući opet u neku vrstu arbitraže. Hoćemo li svugdje pogeti glavu i kazati hajmo se slagati, nema veze što je na moju štetu, ali eto u ime dobrih odnosa, pa eto, neka ja sve to opraštam.
Što se tiče ovog da ja i dalje insistiram na provjeri protezanja granične crte na području Malinjaka mislim da niko nema pravo jedan pedalj ove države, taman da mu je u vlasništvu, dati nekoj drugoj susjednoj državi. Ovdje je, nije to prostor 87 km2 kao što je na području Sutorine, ovdje je 42 ha. Nije to puno ali nema niko pravo, hoću da vidim neko, ekspert da kaže je li to ta linija. Naprosto sumnjam da je to, imam razloga, a onda i dalje ne vjerujem nalazima, radu komisije koje sjedi 10, 15 ili koliko već godina, isti ljudi smjenjuju se eventualno kad neko umre. A ovo je prvi Ugovor koji imamo, znamo koliko nam je važan, pri tom Vijeću ministara, svima je otišlo nekompletiran materijal.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Hvala lijepo.
Gospodin Jasmin Emrić, diskusija. Izvolite.
JASMIN EMRIĆ
Evo, poslije ovih organiziranih javnih rasprava i posebne sjednice Ustavnopravne komisije mi nismo dobili materijal koji smo očekivali, pa ja kao tehničke struke teško mogu ocijeniti pravno stanje i pravno pitanje koje se odnosi na Sutorinu. Stoga smo bili ubjeđeni da će ova posebna sjednica Ustavnopravne komisije sa ekspertima međunarodnog prava dati odgovor ili prijedlog stavova, ili prijedlog zaključaka sa analizom mogućih rješenja, pa između ostalog šta je to što Bosna i Hercegovina može postići međunarodnom arbitražom, koje su posljedice ako ne uspijemo, i što Bosna i Hercegovina gubi ukoliko uđe u međunarodnu arbitražu sa Cenom Gorom. Naravno, mi svi moramo se zalagati da imamo dobrosusjedske odnose sa svim državama u okruženju i smatram da jedan spor, eventualno ukoliko bude otvoren, ne smije ugroziti odnose dviju država, već da na osnovu relevantne dokumentacije i povjesnih, možemo tako nazvati, nesporazuma, činjenica, pa i grešaka sve skupa uvrstimo kao relevantunu dokumentaciju i na osnovu toga da se donese pravi sud. U ovom Izvještaju o saslušanju meni lično nedostaje to što nije, nisu pobrojani svi oni koji su pozvani, nego je ovdje navedeno samo oni koji su se odazvali, tako bar stoji. A mislim da bi trebalo biti sadržano i oni koji su pozvani, pa da vidimo da li je tu bilo, da li je tu bilo stručnjaka koji poznaju međunarodno pravo i ovu cjelokupnu situaciju i koji nama mogu dati pravu informaciju i prave zaključke.
Stoga podržavam prijedlog gospodina Backovića da se ovo pitanje još jednom razmotri, te da eventualno dođemo do nekog konkretnijeg stava.
Hvala lijepo.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Hvala lijepo.
Gospodin Mirsad Đonlagić diskusija. Izvolite.
MIRSAD ĐONLAGIĆ
Hvala gospodine predsjedavajući.
Pa znate, ja sam u jednoj situaciji možda ne bi, nije dobro što ću ja reći ovo, ali što više vrijeme odmiče ja sve manje znam. Ovo je jedna potpuno konfuzna situacija i moram da jako puno kritike uputim ka Predsjedništvu BiH. Nama treba predsjednik ili Predsjedništvo koje ima viziju, autoritet i snagu da nešto da odluči ili da nešto usmjeri kako da se dođe na najbolji mogući način do odluke. Molim vas, ja ću vas podsjetiti samo da je Komisija svoj posao radila, kakav god taj posao bio i kakva god ta Komisija bila, i da je Vijeće ministara materijal koji je kao konačan materijal došao 06. novembra u Predsjedništvo. Od tada pa do danas Predsjedništvo se nije oglasilo po ovom pitanju, nije iznijelo svoj stav, nije dalo smjernice izuzev, neko je ovdje pomenuo, istupa javno Predsjedništva na jednoj televizijskoj stanici gdje je nešto govorio oko toga. Dakle, to je ono nešto što nije ono šta se očekuje od Predsjedništva. Parlament se uključio u taj proces ili u tu proceduru gdje mu nije mjesto, ne osporavajući legitimno pravo kolege koji je podnio Rezoluciju iz najboljih namjera. Sedam mjeseci evo skoro, šest mjeseci i 10 dana kako je taj materijal u Predsjedništvu, a da se Predsjedništvo time ne oglašava, a sve ovo o čemu se ovdje razgovara to je moglo da uradi i Predsjedništvo. I da onda kad se materijal taj okonča dođe ovdje, da dođe u Parlament na ratifikaciju.
Žao mi je što onih koji su u ime Ustavnopravne komisije organizirali ove rasprave nema ovdje prisutnih. Dakle, još jedanput je vrlo simptomatično da baš danas je ovoliki broj onih koji su izostali sa ove sjednice. Opet ponavljam, da izađemo sad mi ova se tačka ne bi mogla ni realizirati. Pa kome to služi na čast i na čiji obraz to treba da ide? Mi poslanici u Predstavničkom domu sami sebi kopamo jamu iz koje ne možemo da izađemo i dozvoljavamo da nam se radi ovo što nam se radi. Mi nemamo dovoljno autoriteta i snage da se suprotstavimo takvim intencijama, da se Parlament, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH dovodi u ovakvu poziciju. Poslije ovih stvari koje nam se dešavaju, ne samo ovo vezano za Rezoluciju o Sutorini, nego sve ovo što nam se dešava, kritike koje se upućuju nama, pa i neosnovane kritike koje se nama upućuju, biće u budućnosti još gore i mi ćemo sve teže se nositi sa problemom koji će nam se servirati. Ja zato ne odobravam i ne mogu da se složim sa načinom na koji reagira Predsjedništvo, taj odnos arogantan Predsjedništva ili nedostatka autoriteta, snage, moći, znanja, volje i čega god hoćete da se o ovom pitanju pozabavi jel’ je to njihovo pitanje i to prije nego što treba da dođe ovdje u Parlament, pa da tek onda u Parlament dođe kao završen dokument, odnosno kao definiran prijedlog.
Toliko ja, hvala.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Hvala lijepo.
Vi ste gospođo Vajzović imali diskusiju.
HANKA VAJZOVIĆ
/nije uključen mikrofon/
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Ovo je druga replika, imate drugu repliku. Izvolite.
HANKA VAJZOVIĆ
Kratko ću zapravo, potaknuta ovom diskusijom kolege Đonlagića hoću jedno, recimo da je retoričko pitanje – zašto mi zapravo nismo, ne samo da nije Vijeće ministara dobilo kompletan Ugovor kako se to očekuje i kako piše u samom Ugovoru, nego ovdje je kolega Arnaut postavio pitanje gdje nam je Ugovor, zašto nikad niko nije vidio? Kad se ja osvrćem na taj Ugovor to dođe kao napamet da govorim onako, vi možete mi vjerovati ili ne vjerovati, ne možete provjeriti da u članu tom i tom piše to i to, dakle nikad nismo ni toliko dobili. Ne znam ko je bio dužan, a vrlo dugo pričamo o ovoj temi.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Replika, gospodin Damir Arnaut. Izvolite.
DAMIR ARNAUT
Zahvaljujem.
Ovaj, zahvaljujem gospođi Vajzović što je ponovo pokrenula ovo pitanje, ali evo, podsjetiću bila je, bilo je dvije ili tri inicijative, tri inicijative na Ustavnopravnoj komisiji i jedna inicijativa na ovom Domu da se od Predsjedništva zatraži da uputi Ugovor u proceduru, da djeluje u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim obavezama i grčevito, grčevita je ovdje bila borba koalicije SDA–SDS da se to ne dopusti. I Ugovor je u Predsjedništvu od 06. novembra, kolega Đonlagić je to spomenuo, vanjska politika je jedna od nekoliko samo, ali jedna od osnovnih nadležnosti Predsjedništva BiH. Evo, s obzirom da ste mene pitali, ali evo kolega Đonlagić Vam je prije toga rekao – Ugovor je u Predsjedništvu od 6. novembra prošle godine, a ovdje se vodila grčevita borba ovaj da Predsjedništvo ostavi van toga i da se Predsjedništvu omogući jedan nonšalantan odnos da eskivira, ili iz neznanja ili ne znam ni ja iz čega, da eskivira svoje vanjsko-političke obaveze. A opet kažem, sve to da se ne bi ljudi bavili, je li, ovaj, činjenicom da nemamo, da tad nismo imali Vijeća ministara, Vladu Federacije, Parlament Federacije nije donosio zakone, budžete, itd., itd., da se malo zabave tim pitanjima.
Hvala.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Hvala Vama.
Ako se viš niko ne javlja za riječ zaključujem raspravu.
DRAGOLJUB RELJIĆ
Predlagač Rezolucije.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Ja stvarno, ovaj, moram da kažem da ovo nije korektno u najmanju ruku, ovo je danas drugi, treći put nakon što zaključujem raspravu stišće se taster. I ja ću sada Vama dati riječ, pošto ste predlagač i da znate ubuduće kad kažem da je rasprava zaključena da neću dozvoliti raspravu dok ja ovdje sjedim nikome nakon toga.
Gospodine Bećiroviću imate riječ. Izvolite.
DENIS BEĆIROVIĆ
Gospodine predsjedavajući ako nešto nije u skladu s Poslovnikom ja Vam predlažem da postupite u skladu sa Poslovnikom, ma šta to značilo i koga se ticalo uključujući i mene.
Dakle, o čemu mi danas raspravljamo povodom ove tačke dnevnog reda? O jednoj velikoj nepravdi koja je napravljena prema našoj domovini Bosni i Hercegovini, prema svakom čovjeku, građaninu, narodu, prema državi u cjelini. I sasvim je prirodna ova naša reakcija. Za svo ovo vrijeme, već pet, šest mjeseci koliko raspravljamo, ni jedan poslanik nije negirao činjenicu da je riječ o nepravdi prema Bosni i Hercegovini, i to o nepravdi koja je učinjena suprotno odredbama i saveznog i republičkog Ustava BiH. Mi se jedino ovdje u Parlamentu razlikujemo u tome kakav treba da bude odgovor na tu nepravdu.
U zadnjih 316 godina potpisano je niz međunarodnih ugovora, održano nekoliko međunarodnih kongresa, doneseno niz ustava i svi su oni tretirali područje Sutorine u sastavu Bosne i Hercegovine. Od Karlovačkog mira, preko Požarevačkog, Bečkog kongresa, Berlinskog kongresa, Senžermenskog ugovora, Vidovdanskog ustava, do Ustava SFRJ. Dakle, nema ni jednog međunarodnog kongresa i ugovora koji ovo područje nije locirao u sastavu Bosne i Hercegovine. To je vrlo bitno jer je važno ovde u Parlamentu BiH poslati jasnu poruku da granice Bosne i Hercegovine nisu vještačke, ni političko-lajičke, kako su neki tvrdili, već vrlo utemeljene i međunarodno priznate, a naša je obaveza da ih afirmiramo i čuvamo. Mi smo ovdje dobili Informaciju o razgraničenju Bosne i Hercegovine i Crne Gore u području Sutorine koje je na dvije i po stranice dostavila Državna komisija za granice. I na drugoj strani ta Komisija, argumentirajući svoje stavove, između ostalog, navodi i ovaj dio procesa identifikacije granične crte između Bosne i Hercegovine i Crne Gore pozivajući se i na neke zakone koje je usvojila Bosna i Hercegovina, kao što je Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli iz ’47. i da ne nabrajam sve šta ovdje piše. Naravno da se ovdje mora postaviti pitanje – kako je moguće da naša Država komisija citira zakone, a ne citira ustave, ni savezni, ni republički? Valjda svi znamo da postoji hijerarhiha pravnih akata, zar može zakon biti veći od Ustava. Zašto Komisija nije citirala ustave, a jeste neke zakone …, dakle. ovdje u materijalu, koji je ispred nas? Daćemo direktan odgovor na to – nije zato što u članu 12. Ustava Narodne Republike BiH, prvog poslijeratnog, stoji – protivan je Ustavu BiH svaki akt koji je na njenoj teritoriji uperen protiv suverenosti Bosne i Hercegovine, uključujući i teritorijalnu suverenost. Dakle, znali su ljudi da bi učinili protivustavno djelo da su drugačije postupili. Zato nikada to nije ni verificirano ni od jednog nadležnog organa. Zašto to naša Komisija nije navela ovdje? Zato što u članu 13. Ustava, ne zakona, Ustava Narodne Republike BiH stoji – granice Narodne Republike BiH ne mogu se mijenjati bez pristanka Narodne Republike BiH. I član 46. stav 2. – odlučivanje o pristanku za izmjenu granica Narodne Republike BiH je u nadležnosti Narodne Republike BiH. Ovo što piše u Ustavu BiH, svi naknadni ustavi ’53. Ustavni zakon, Ustav ’63. i ’74., svi to manje više ponavljaju, dakle nema promjena granica bez odluke Savezne skupštine i bez saglasnosti Republičke skupštine. Da li je to ikada učinjeno? Znamo odgovor, da nije. Zašto nam to nije napisala ovdje naša Državna komisija? Nije, jer da je citirala Ustav, recimo FNRJ, u članu 12. se vrlo jasno kaže Saveznog ustava – granice Narodne Republike ne mogu se mijenjati bez njenog pristanka. Član 44. stav 3. – u nadležnost FNRJ spadaju razgraničenje između republika. Da li je Narodna skupština FNRJ ikada o tome raspravljala i promjenila granice koje je utvrdila Skupština Jugoslavije sada poslije ovih pet mjeseci definitivno možemo reći odgovor je – nije.
Zašto govorim o toj hijerarhiji pravnih akata? Zato što svi valjda toliko znamo da postoji jasno stepenovani poredak pravnih akata na temelju nadređenosti i podređenosti, i ne može nama ni jedna komisija ovdje u Parlamentu citirati zakone iz tog perioda, a ne citirati Ustav kao najviši pravni akt. Stoga nakon ovih pet, šest mjeseci možemo slobodno reći da mi nismo ovdje dobili odgovor na pitanje kako je uopšte Crna Gora stekla posjedovno pravo nad Sutorinom? Zna li iko odgovor na to pitanje? Da li usmeni razgovori i eventualni dogovori imaju ikakvo pravno dejstvo u međunarodnom pravu? Trebali smo dobiti i taj odgovor. Po kojem članu Ustava, saveznog ili republičkog Ustava je Sutorina izdvojena iz sastava Bosne i Hercegovine, imamo li odgovor na to pitanje? Nemamo. Kako smo mi uopšte kao Bosna i Hercegovina dobili tu Sutorinu? Više od 500 godina bila je u sastavu Bosne i Hercegovine. Skupština Jugoslavije, ne bilo kakva skupština, već planetarno priznata Skupština Jugoslavije je Sutorinu dodjelila u sastav Bosne i Hercegovine. Takve granice koje joj je ta Skupština dodijelila mogla je promjeniti jedino ta Skupština, tako je pisalo u Ustavu, uz saglasnost republičkih skupština. To nije urađeno.
Zato ću danas prvi put da vam kažem ovdje nešto što, o čemu nisam do sada govorio. Tog februara ’45. kada se odlučivalo da se Bosna i Hercegovina prizna u granicama sa Berlinskog kongresa, a to je odluka AVNOJ-a, u istom tom mjesecu je odlučivano i o statusu nekih drugih krajeva, možda neki ne znaju ali Sandžak je do ’45. imao svoje Zemaljsko antifašističko vijeće, i predstavnik Crne Gore na toj sjednici AVNOJ-a Marko Vujačić kaže – nije politički opravdano cijepati Sandžak, ako već ne treba da to bude, citiram ga, posebna administrativno-politička i privredna oblast predlažem da to bude u sastavu Crne Gore. I na to je reagovao predstavnik Srbije Sreten Žujević koji je rekao da je protiv obnove Zetske banovine. Rezultat te rasprave tada je bilo da se Sandžak podijeli i da postoji današnja granica između Srbije i Crne Gore. E sad se postavlja pitanje, a kolegica Vajzović je potpuno u pravu, više nema popravnog poslije ovog – kako je moguće da Crna Gora sve to što je dobila od AVNOJ-a, evo sad govorimo na primeru Sandžaka, ispoštuje a ovo što je dobila Bosna i Hercegovina sa Sutorinom da se to oduzme od Bosne i Hercegovine mimo postupka predviđenog, i to vrlo jasno, u Saveznom ustavu i republičkim ustavima. I ovo prvi put govorim – kako su druge teritorije i granice promjenjene u bivšoj Jugoslaviji? Posebnim odlukama i na republičkom ili pokrajinskom nivou, a sve to je verificirala Skupština Jugoslavije. I takav vam je slučaj i sa Sandžakom i sa Kosovom i sa Slovenačkim primorjem i sa Istrom, itd., koje su dodjeljene Hrvatskoj i Sloveniji, ali je odluku donijela Savezna skupština.
E sad postavlja se pitanje – šta je problem što mi u Bosni i Hercegovini tražimo da, civilizovano, mirno, dijalogom, podastiranjem činjenica i argumenata, rasvjetlimo ovo pitanje i dođemo do jednog pravog rješenja koje će odgovarati i činjenicama? Zašto za Bosnu i Hercegovinu treba da važe pravila koja ne važe za druge države? Postoje teritorijalni sporovi i u drugim zemljama EU. Velika Britanija i Španija već dugo imaju spor oko Gibraltara, Turska i Grčka tzv. egejski spor, Republika Irska i Velika Britanija, spor Švicarske, Austrije i Njemačke oko Bodenskog jezera.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Vrijeme.
DENIS BEĆIROVIĆ
Podsjećam na odredbu Poslovnika koja predlagaču rezolucije daje nešto više vremena.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Ma jednom, ali nije nekoliko puta.
DENIS BEĆIROVIĆ
Pa znam, ali otvorili ste ponovo raspravu, pretpostavljam da ima neka analogija u tome. Zatim pitanje Holandije i Njemačke, pitanje Slovenije i Hrvatske, pitanje Rumunije i Ukrajine, sličan primjer iz SSSR-a Rumunija na međunarodnom sudu povratila tu teritoriju. Pitanje Crne Gore i Hrvatske evo idu na međunarodni sud oko Prevlake. Pitanje Hrvatske i Srbije prije nekoliko mjeseci sporno je oko 10 hiljada ha zemljišta sa srpske i oko 2,5 hiljade ha sa hrvatske strane. I jedni i drugi odlučili da to riješe pred međunarodnim sudom.
Mi danas ćemo dobiti većinu po ovom pitanju, ali mi danas nećemo saznati ovdje u Parlamentu da li smo pronašli pravi odgovor na ovo pitanje. Prečesto smo mi donosili odluke, a poslije se ispostavljalo da to nisu bile prave odluke. Moram reći i to da odustajanjem od Sutorine, a neki nas pokušavaju uvjeriti u suprotno, mi nećemo riješiti ni jedno drugo pitanje u Bosni i Hercegovini, ni školjeve(?), ni blokade, ni entitetsko glasanje, ni bilo koje drugo pitanje u Bosni i Hercegovini. Bojim se da ćemo samo poslati poruku da je Bosna i Hercegovina najmekše tkivo u ovom dijelu Jugoistočne Evrope i da za Bosnu i Hercegovinu vrijede pravila koja ne vrijede ni za jednu drugu državu. I ne vraćamo mi tu Sutorinu samo od 2014. i ’15. godine, traje ta priča već 70 godina. Tražili su to i ministri u Vladi Narodne Republike BiH, tražio je to Pokrajinski komitet u to vrijeme 1947., čak je i Narodna skupština ’46. jedan dopis uputila, pojedini predsjednici Skupštine BiH 60-ih, da ne govorimo o svim drugim, pa do poslanika u prošlom sazivu ovdje, jedan od kolega koji je to predlagao nije tu, pa sve do ove Rezolucije. Ova ustvari situacija pokazuje nama koliko je to zalaganje za principe i za granice Bosne i Hercegovine uvijek bilo teško. Možete zamisliti kada je ovakav pritisak u višepartijskom sistemu kako je to tek izgledalo u jednopartijskom sistemu. Kako je bilo ministrima Ćemerliću, Todi Kurtoviću i brojnim drugim ljudima koji su u ono vrijeme imali snage da pitaju kako ste to oduzeli od Bosne i Hercegovine mimo bilo kojeg ustava u toj zemlji.

Što se mene tiče i da, neću koristiti vrijeme, je li, koje mi pripada kao predlagaču u potpunosti ove Rezolucije, ali želim završiti sa sljedećim riječima – moj stav je ostao isti, potpuno sam uvjerene još više nego u trenutku kada sam predlagao ovu Rezoluciju da imamo argumente i činjenice na našoj strani. Što se mene tiče ostajem pri stavu da uvijek na svakom mjestu i u svako vrijeme branim interese Bosne i Hercegovine.
Zahvaljujem gospodine predsjedavajući.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Hvala Vama.
Ako se niko više ne javlja za riječ zaključujem raspravu.”

Ostavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.